Opšte karakteristike vrsta aronije

Opšte karakteristike vrsta aronije

Aronija (Aronia Melanocarpa) je listopadni grm koji naraste 2-3m u visinu i u prečniku 1,5-2m. Ova izuzetno ljekovita i korisna vrsta porijeklo vodi iz istočnog dijela Sjeverne Amerike gdje raste na kiselim i vlažnim staništima sa prosječnim godišnjim padavinama izmedju 1000 i 1200mm. Spada u porodicu ruža, potporodica Maloideae. Rod aronije obuhvata tri vrste: crnu aroniju – aronija melanocarpa (Michx) – Elliott, crvenu aroniju – Aronia arbutifolia (L) Pers i ljubičastu – Aronija Prunifolia (Marshall) Rehder.

Ljekovitost aronije
Od sve tri vrste, crna aronija ima najveći značaj sa stanovišta čovjeka. Spada u najljekovitije vrsta voća. Već u davna vremena plemena indijanaca su je koristila u prehrani bilo kao svježu, sušenu ili kao dodatak raznim jelima koja su spravljali. Aronija se s pravom može nazvati biljkom budućnosti ili čarobnom bobicom jer je buđenje svijesti o zdravoj prehrani i uzgojena kao ekološki zdrava bobica svrstana među najzdravije zdravstveno-prehrambene namirnice zbog toga što posjeduje najveći antioksidativni kapacitet (ORAC). Međutim prava vrijednost i ljekovitost ove biljke prepoznata je tek u istočnoj Europi gdje se ova biljka počela plantažno uzgajati poslije černobilske katastrofe zato što je to biljka koja je jedina preživjela radijaciju Černobila, a bobicama ove biljke ublažavani su bolovi nastradalih u nuklearnoj katastrofi. Inače radi se o biljci koja vrlo dobro podnosi hladnoću i do -30 stepeni, ali ne podnosi sušu. Također je otporna na razne insekte i nije joj potrebno hemijsko tretiranje jer se sama kao biljka izbori sa npr. lisnim ušima koje je napadaju u fazi vegetacije i izbijanja mladih izdanaka.

Cvijet aronije
Listovi su joj ovalni, nazubljenih ivica, u vegetaciji su tamnozelene boje, a u jesen dobiju dekorativnu crvenu boju. Tek nakon razvoja listova, krajem aprila i početkom maja pokazuju se prvi cvjetovi. Pojedinačni cvjetovi su bijele boje, široki 12mm i skupljeni u grozdove. Grozdovi se najčešće sastoje od 10 do 15 cvjetova, a na vrhovima mladica i do 30 cvjetova. Cvjetanje traje oko 10 dana, pri čemu svaki cvijet pojedinačno cvjeta samo 5 dana. Cvjetove oprašuju uglavnom pčele (med od aronije se ubraja među najljekovitije vrste meda), ali je moguće i oprašivanje vjetrom. Aronija je samoplodna biljka.

Plod aronije
Okrugli, ljubičasto-crveni plodovi koji nastaju od cvjetova redovno se pojavljuju u velikom broju. Riječ je o sitnim plodovima jabučastog oblika, koji su vrlo slični mušmuli. Prečnik ploda iznosi 6-13,5mm. a težina 1,0-1,5gr. Plodovi su u početku prekriveni bjeličastom prevlakom. Plodovi dozrijevaju u augustu. Meso ploda ima intezivnu crvenu boju, slatko-kiselog ukusa koji podsjeća na borovnicu. U plodovima nema košpica, a sjeme je sitno. Pošto svi plodovi najčešće dozrijevaju u isto vrijeme (od početka do sredine avgusta) potrebna je samo jedna berba. Kako plodovi nebi prezreli i počeli otpadati, berbu treba obaviti brzo odmah nakon početka zrenja. Neke bobice ipak mogu sazrijeti prije ostalih. Plodovi se beru ručno ili mašinski. Plod aronije pogodan je za sokove, jogurte, kompote, mermelade, džemove, likere, rakije, i visoko kvalitetno crveno vino, a može se koristiti kao sirov, sušen, i zaleđen. Koristi se plod, kora i list (za pravljenje čajeva) tako da kompletna biljka ima ljekovita svojstva.

Uvjeti za uzgoj aronije
Kod nas je ova vrsta unešena iz Rusije i Ukrajine, gdje se udomaćila i gdje je počela njena masovna proizvodnja i plantažni uzgoj. Engleski naziv ove biljke je Chokberry (Čakberi) što u slobodnom prevodu znači „zapiruša“ jer se teško guta, kao što je to slučaj sa trnjinama ili oskorušom, pa i mušmulom. Opora je zbog toga što sadrži dosta tanina i polifenola. Zbog ove osobine mnogi voćari su je nazvali „ruska oskoruša“ iako joj plod liči na borovnicu. Ruski naziv ove zapiruše je „černoplodnaja rjabina“. U nekim našim krajevima nazivaju je i „crna oskoruša“.

Aronija ima vrlo male zahtjeve u pogledu mjesta uzgoja i klime, tako da može uspijevati u vrlo različitim klimatskim područjima. Bolje uspijeva na staništima s većom vlažnosti zemljišta i vazduha. Optimalna količina padavina je 500-600mm godišnje. Aronija dobro uspijeva čak i na staništu s visokim nivoom podzemnih voda, gdje druge vrste voća, poput jabuke i višnje ne uspijevaju. Pri sadnji aronije treba izbjegavati ekstremno suha pjeskovita zemljišta, te zbijena vlažna zemljišta. Mraz gotovo uopšte ne može naškoditi cvijetu i samoj biljci aronije. Cvijet je otporan na niske proljetne temperature.

Komentari

No Comments Yet!

Možete biti prvi koji će upisati komentar na ovu objavu

Odgovori

Nazad na početnu stranicu

nazad na vrh