Sadnja voćke

21 svibanj, 2016

Edukacija

0

Sadnja voćke

Za samo jedno stablo, svjedno je li visoko, srednje visoko ili grm, iskopa se jama u obliku kvadrata 1,20 x 1,20,  dubine jednog zahvata štihače. Tada gornji sloj tla prorahlimo grabljama – kod teškog tla budakom – tako da je tlo obrađeno do dubine oko 40 – 50 cm. Ta priprema dovoljna je za većinu vrtova jer i stabla voćaka s bujnom krošnjom imaju korijenje koje ne ide jako u dubinu, već više u širinu. Sadite li veći broj voćaka, preproučujemo da uzmete malo zemlje i date na ispitivanje.tada prije sadnje možete dodati hranjive tvari koje nedostaju u obliku gnojiva s produženim djelovanjem.uputstvo_vocne_sadnice

Ako je tlo jako tvrdo, najprije skinite gornji sloj za dubinu štihače pa ga stavite s jedne strane jame za biljku. Potom iskopajte sloj dubok oko 40 cm i ostavite zemlju s druge strane jame. Dno jame prorahlite grabljama ili lopatom, odnosno kod teškog tla budakom.

Kod zatrpavanja jame slojevi tla dolaze obrnutim redom od onog kako ste iskopali, dakle najprije donji sloj na dno, a potom gnornji sloj. Jamu popunimo tako da na mjestu sadnje ostane malo udubljenje.

Takav način obrade tla, doduše, izgleda opsežan, ali se isplati. Voćke ( srednje visoke i visoke stablašice) ostaju u vrtu cijeli ljudski vijek, a često i tijekom nekoliko generacija. Ni u kom slučaju ne smijete pogriješiti pa u teškom tlu iskopati malu jamu za sadnju stabla. Korijen se tada nalazi kao u loncu za cvijeće  te ubrzo nailazi na „zid lonca“ i rast zaostaje.

Uz srednje visoka i visoka debla nije potreban drveni oslonac, ali nije ni suvišan, a može i lijepo izgledati. Želite li uštedjeti, možete iskoristiti dugoačak drveni oslonac za rajčice da bi se mlado stablo na njega moglo osloniti. No može se i bze njega jer krošnja nakon orezivanja nije velika i vjetar  joj ne smeta. Čim krošnja postane bujnija, to je znak da se i korijen razvio i proširio pa stablo i za nevremena čvrsto stoji u tlu.Sadnja liscara

To vrijedi za srednje visoke i visoke stablašice, odnosno grmolika stabla, dakle za stabla koja su oplemenjena na sadnicama ili neku drugu jaku podlogu, a ne za vretenasti grm.

No prijeđimo na samu sadnju. Ako je korijenje ošećeno, orežemo ga sve do zdravog dijela. Ostalo korijenje ostaje kakvo jest, jer što je više korijenja, stablo će se prije prihvatiti i dalje rasti.

Sadnju ćemo najbolje obaviti u dvoje. Pritom jedna osoba drži stabalce u jami za sadnju dok druga lopatom stavlja zemlju izmiješanu s vlažnim tresetom i kompostom, a povremeno i pomaže rukom. Protresanjem stabalca, odnosno povremenim podizanjem i spuštanjem, zemlja će ispuniti sve šupljine i biti posve uz korijen.

Na kraju lagano ugazimo tlo oko stabla, a deblo kokosovim lijkom ili nekim dugim  čvrstim materijalom privežemo u obliku „osmice“ za drveni oslonac. Vezanje mora biti labavo da bi se tek posađeno stabalce moglo još prilagoditi. Važno je da stablo ne posadite dublje nego što je bilo u rasadniku, a to znači da se zadebljano mjesto cijepljenja mora vidjeti  iznad tla.

Ako sadnju obavljamo u jesen prvo orezivanje obavljamo tek sljedećeg proljeća, a kod proljetne sadnje odmah. Oko stabla napravimo rub za zalijevanje, odnosno mali zid od zemlje, i stablo zalijemo s nekoliko kanti vode ili gumenim crijevom. Ptotom oko stabla stavimo pokošenu travu, kratku slamu ili stajko gnojivo da se zadrži vlažnost i da tlo ostane rahlo.

Posebnost vretenastog grma

Na isti se način obavlja i sadnja  vretenastog grma – a također i živice ili niza voćaka na slabo bujnoj podlozi. No mora se obradititi pozornost na neke posebnosti: vretenasti grmovi imaju samo slabo vodoroavno korijenje pa tlo moramo dobro pripremiti i poboljšati. Ne iskopavamo  pojedinačne jame za biljke, kao kod srednje visokih i visokih stablašica, nego obradimo tlo u cijeloj dužini niza vretenastih grmova –  najčešće se u jedan red sadi nekoliko stabalaca  –  oko 2 m u širinu i 40 cm duboko. Pritom uvijek donji sloj zemlje mora biti vraćen dolje, a gornji sloj povrh njega. Tijekom pripreme tla, naravno, odstrajujemo  veliko kamenje i trajni korov.

01-sl-sadnja-J-271x300Dok srednje visokim i visokim stablašicama nije uvijek potreban drveni oslonac, uz vretenaste grmove on je neophodan. Morao bi biti visok 2,20 – 2,50 m i imati promjer  7 -8 cm. Drveni stup se prije sadnje zabije u tlo i mora se, dok traje grm, obnavljati čim počne trunuti. U protivnom, vretenasti bi se grm sa svojim slabim  korijenjem mogao srušiti za prve oluje, a posebno ako je pun plodova ili zimi pod teretom snijega.

Tako se u pripremljenom ravnom tlu na mjestu sadnje iskopa nekoliko lopata  zemlje – i sadi se kako smo već opisali.

Kod vretenastih grmova važno je da stablo ne bude preduboko u zemlji. Nakon sadnje zadbeljano mjesto cijepljenja mora se vidjeti iznad tla.

Ako je vretenasti grm preduboko posađen, iznad mjesta cijepeljnja nastaje korijenje pa stablo počinje neželjeno brzo rasti. Stručnjaci kažu da se stablo „oslobodilo“. Da bismo to izbjegli, poželjno je namjerno saditi na manjoj dubini da bi se stablo, nakon slijeganja tla, nalazilo na pravoj visini.

Nakon sadnje vretenaste grmove moramo dobro zaliti i to pokriti organskim tvarima. To će znatno pomoći rastu i napredovanju mladih stabalaca.

Izvor:  Voće iz našeg vrta, Mladinska knjiga

Komentari

No Comments Yet!

Možete biti prvi koji će upisati komentar na ovu objavu

Odgovori

Nazad na početnu stranicu

nazad na vrh